Go to top

Poruka dobrodošlice

Cenjeni prijatelju istraživaču, AGEAC ti želi dobrodošlicu u hindusku Gnyanu, u grčku Sofiju, u milenijumsku Spoznaju koju su posedovale Velike Kulture prošlosti. Ovo je otkrovljena Spoznaja koja je dopustila čoveku da upozna razlog svoje sopstvene egzistencije…

Nalaziš se u ovom momentu u Pretkomori Sanktuarijuma Mudrosti, u kome su studirali i praktikovali sjajni ljudi kao što su Konfučijus, Buddha, Isus, Solomon, Homer, Pitagora, Platon, Sokrat, Hermes Trismegistus, Dante Aligijeri, itd.

Put koji se pred tobom otvara krajnje je darežljiv, ali treba da znaš da neće biti lako; čežnja za mudrošću jeste jedno, a istrajati celoga života u traganju za njom sve dok se ne osvoji, to je sasvim drugo.

Ima dve velike prepreke sa kojima ćeš morati da se suočiš:

  1. Sa jedne strane je ogromni karusel (vrteška) povoljnosti i senzacija koje život pruža (potrebnih ili ne), koje najčešće, u svom ansamblu, zauzimaju vreme mučkarcima i ženama.

  2. S druge strane, ogroman izlog učenja, većina od njih su u vezi sa principima dobrote, slobode, sreće,… ali koje će generisati u tvojoj unutrašnjosti mnogo sumnji, a ti nećeš znati koje učenje je integralni deo istine.

Ali, da bi savladao ove prepreke seti se, takođe, dveju važnih stvari:

  1. Živeti samo radi živeti, a da se ne traže odgovori na pitanja: ko smo(?), odakle dolazimo(?), kuda idemo(?), koji je cilj egzistencije(?), značilo bi da budemo stalno zatvorenih očiju, bez da imamo želju da ih ikada otvorimo. Ruku na srce, odgovori iskreno: može li biti nešto tužnije u životu od želje da jednostavno nastavljaš u opskuritetu?

  2. Samo praktična spoznaja, koja dopušta studentu da samim sobom eksperimentiše precepte i njihove postavke, može da nas izvede iz prostranog lavirinta teorija. Ono učenje koje ne nalazi praktičnu primenu u životu, nije drugo nego prosta akrobacija misli koja nikuda ne vodi.

Ali ako si ti, cenjeni čitaoče, ovde stigao, to je zato što je Mudrost slatka tvojoj duši i smatraš da u životu postoji nešto, nešto više od roditi se, rasti, stariti i umreti; tada te pozivamo da uzmeš štit svoga verovanja i napreduješ čvrstim korakom – ili u smeru vetra, ili protiv svih vetrova… Ipak, ponavljaj stalno: „Ne usuđujemo se, ne zbog toga što su stvari teške, nego zato što se ne usuđujemo, stvari su teške.” Seneka

Ignoranti, quem portum petat, nullus suus ventus est.

«Nema povoljnog vetra za onoga ko ne zna prema kojoj luci plovi.»